Javascript Osnove

var ima funkcijski opseg i može se ponovno deklarirati; let ima blokovski opseg i može se mijenjati; const ima blokovski opseg i ne može se ponovno dodijeliti. Preporučuje se const prvo, let kad treba promjena.

Ponašanje JS-a u kojem se deklaracije varijabli i funkcija "dižu" na vrh svog opsega prije izvršavanja. Funkcije se hoistaju s tijelom; var se hoista kao undefined; let/const ulaze u "temporal dead zone".

Funkcija koja "pamti" varijable iz svog vanjskog opsega čak i kada se poziva izvan njega. Temelj modula, privatnih varijabli i curryja u JS-u.

== uspoređuje uz implicitnu konverziju tipova (loose equality); === zahtijeva jednakost i vrijednosti i tipa (strict equality). Uvijek preferiraj ===.

Sedam primitivnih tipova: string, number, bigint, boolean, undefined, null, symbol. Sve ostalo su objekti (uključujući nizove i funkcije).

JavaScript engine koji neprekidno provjerava poziva li se nešto u call stacku; kada je prazan, izvršava zadaće iz callback queue-a (makrotaskovi) i microtask queue-a (Promise callbacki).

Promise je objekt koji predstavlja buduću vrijednost (pending, fulfilled, rejected); async/await je sintaktički sloj iznad promise-a koji omogućuje pisanje asinhronog koda kao da je sinkroni.

Sintaksa za raspakiravanje vrijednosti iz nizova ili svojstava iz objekata u zasebne varijable:
const {a, b} = obj;
const [x, y] = arr;

Raspakira iterabilnu vrijednost u pojedinačne elemente:
[...arr1, ...arr2] za spajanje nizova,
{...obj1, ...obj2} za spajanje objekata.

const f = (x) => x * 2; — kraća sintaksa; arrow funkcija nema vlastiti this nego ga nasljeđuje iz okolnog opsega, što je važno kod eventhandlera i metoda.

undefined znači da varijabla nije dobila vrijednost (automatski); null znači da je namjerno dodijeljena "nema vrijednosti" (eksplicitno).

Objekti u JS-u nasljeđuju svojstva i metode preko [[Prototype]] lanca. Klase u ES6 samo su sintaktička maska iznad prototypnog nasljeđivanja.